Zaključci i preporuke:Foruma„Održivost RHP /Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja izbjeglica i interno raseljenih lica- doprinos CARE projekta: postignuća i izazovi – iskustvo Hrvatske “

(11. Novembar  2020)

  • Projekat „POMOĆ“ – Doprinos pristupu izbjeglica i raseljenih lica pravima i mogućnostima zapošljavanja“ u  Hrvatskoj je od strane učesnika/ca foruma  prepoznat kao važan i koristan u sklopu drugih  napora i mera koje se u zemlji sprovode
  • Istaknut je zaključak da  je u okviru projekata ostvarena puna i kvalitetna saradnja između relevantnih aktera Iz javnog i civilnog sektora:  Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, UNHCR,  Srpskog Nacionalnog vjeća, civilnih organizacija  Projekta Građanskih Prava, Sisak i drugih.
  • Projekat „POMOĆ“ – Doprinos pristupu izbjeglica i raseljenih lica pravima i mogućnostima zapošljavanja“ u  Hrvatskoj je viđen kao projekat koje je  obezbedio kontinuitet   bavljenja temom izbeglištva i povratnika , kao  nastavak svega onoga čine su se bavile  civilne organizacije poslednjih 25 godina u Hrvatskoj,posebno  na planu statusa osoba i porodica  koje su izbegle u zemlje regiona  (Srbiju,  Crnu Goru i BIH).  
  •  Na Forumu su istaknuti stavovi predstavnika civilnog društva da je odnos države Hrvatske i politička retorika koja se koristi u odnosu na pitanje  polažaja  izbeglica/povratnika  unapređena, ali da je za promenu celovite klime i atmosfere potrebno mnogo više od zalaganja aktivista organizacija civilnog  društva i da položaj Srba povratnika još uvek pun izazova.  Izbegličko-povratnički put nekih porodica je  trajao 25 godina, što  je na Forumu predstavljeno kao primer koji   ilustruju svu kompleksnost  pitanja povratka – vremenske, administrativne, političke teškoće koje ga  vrlo često prate. 
  • I pored značajnog procenta obitelji povratnika koji su  stambeno zbrinuti, što iz sredstava Republike Hrvatske, što uz pomoć različitih projekata i sredstava koja su obezbeđena izvana  (EU fondovi i donacije),  još uvek je aktuelno pitanje dodele stanova jednom broju porodica kojima je potvrđeno stanarsko pravo, jer prema informacijama predstavnice  Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje,  za potpuno ispunjavanje obaveza države, nedostaju finansijska sredstva
  • Prema mišljenju iznetom na Forumu, postoje i drugi  brojni životni izazovi sa kojim se susreću povratnici.  Jedna grupa problema povratnika odnosi se na siromaštvo porodica  iz ruralnih područja  koje ne mogu osigurati deci visoko obrazovanje, te se  predlaže osiguranje pomoći u školovanju od strane države, ili upotreba drugih načina. Istaknuti su i problemi proporcionalnog zapošljavanja  u lokalnim samoupravama, koje se ne poštuje u punoj meri.  Takođe, je prema, mišljenju učesnika foruma, potrebno veću pažnju obezbediti pitanju nedostatka  komunalne infrastrukture (struja i voda) na nekim  lokalitetima gde žive povratnici. 
  • Posebno je naglašeno da se sve mere, projekti i intervencije  koji se planiraju i sprovode prema povratnicima Srbima, trebaju sprovoditi u saradnji sa Srpskim narodnim vjećem kao institucionalnom  strukturom koja poznaje probleme i  zastupa  interese te društvene grupe.   
  • Regionalni program stambenog  (RHP) je ocenjen kao odličan, ali je naglašeno  da je veoma kasno krenuo (mnogo godina nakon rata), mada je ideja pokrenuta mnogo  ranije, ali  tada nije  naišla na puno  razumevanje.  U Hrvatskoj je RHP kratko trajao i praktično  prekinut ulaskom Hrvatske u EU, tako da su se morala tražiti alternativna rešenja i finasiranje, što je u velikoj meri otežalo i produžilo  realizaciju potrebnih mera.
  • Usluge pravne pomoći koje pruža civilni sektor ( PGP-Projekat građanskih Prava)  i koje su bile i deo projekata „Pomoć“ su ocenjene kao vrlo značajne  za rešavanje regionalnog pitanja  izbeglica i njihovog povratka u Hrvatsku.   Te usluge su  dalje potrebne na terenu Hrvatske.  S druge strane je naglašeno da se kroz dosadašnje projektne aktivnosti (mapiranje statusa izbeglica iz Hrvatske koje se nalaze u Srbiji  i Crnoj Gori  zaključeno da su oni, nakon  tri decenije izgubili sve poveznice sa matičnom zemljom, što implicira potencijalno drugačiji pristup  i obaveze matične države  prema njihovom  zbrinjavanju  po osnovu  bivših nositelja prava na stanove.